Definiranje kliničke farmacije: nova paradigma Znanost

Definiranje kliničke farmacije: nova paradigma

Termin klinička farmacija pojavio se ranih 70-ih godina prošlog stoljeća.
Jednostavna paradigma definicije kliničke farmacije mogla bi biti "promicanje racionalne uporabe lijekova, kompetentno i odgovorno prema bolesnicima, uzimajući u obzir njihove socijalne, psihološke i biološke aspekte u cilju postizanja pozitivnih promjena"

 

 

Definicija i koncept

Termin klinička farmacija pojavio se ranih 70-ih godina prošlog stoljeća.

The American College of Clinical Pharmacy (ACCP), profesionalno ljekarničko udruženje sa sjedištem u Kanzasu, definira kliničku farmaciju kao  specijalnost u kojoj ljekarnik primjenjuje znanstvena načela farmakologije, toksikologije, farmakokinetike i lijekova u skrbi za bolesnika. U skraćenom obliku, klinička farmacija se odnosi na područje farmacije koje se bavi znanosti i praksom oko racionalne primjene lijekova, a cjelovita verzija definira kliničku farmaciju kao znanstvenu disciplinu u zdravstvu u kojoj ljekarnici pružaju skrb bolesniku kako bi se optimizirala terapija lijekovima i promicalo zdravlje, dobrobit bolesnika i prevencija bolesti. Cijeli fokus prakse kliničke farmacije je promicanje racionalne uporabe lijekova koji dovode do zdravlja, dobrobiti i prevencije bolesti te u konačnici poboljšanja bolesnikove kvalitete života. Budući da je primarni fokus kliničke farmacije skrb za bolesnike, postoji uska povezanost između kliničke farmacije i koncepta ljekarničke skrbi.

Ljekarnička skrb je prema definiciji (Hepler i Strand) odgovorna opskrba lijekovima u svrhu postizanja rezultata koji poboljšavaju kvalitetu života bolesnika. Koncept obuhvaća odgovornost, nadzor nad lijekovima, savjetovanje i procjenu ishoda skrbi.

Mnogi ljekarnici će se složiti da je ljekarnička skrb sastavni dio prakse kliničke farmacije, jer je provode ljekarnici koji promiču racionalnu uporabu lijekova. Ljekarnička skrb, u stvari, opisuje originalnu svrhu kliničke farmacije. Dakle, koncept kliničke farmacije pojašnjava ulogu ljekarnika i jača akademsku osnovu ljekarničke skrbi.

Budući da klinička farmacija obuhvaća filozofiju ljekarničke skrbi, primarni cilj prakse je skrb orijentirana prema bolesniku. Kao disciplina, klinička farmacija oslanja se na znanje o lijekovima, kliničkom iskustvu i stručnim prosudbama. Istraživanje se također smatra važanim dijelom stvaranja novog znanja za poboljšanje zdravlja i kvalitete života pacijenata.

 

Redefiniranje kliničke farmacije

Vrijednost i prihvaćanje kliničkih ljekarničkih usluga prvi je put dokumentirano 1970-ih i 1980-ih godina. Od tog vremena su usluge i uključenost ljekarnika u skrb za bolesnika povezane s poboljšanjem zdravlja i ekonomskih rezultata, smanjenjem nuspojava lijekova, poboljšanom kvalitetom života te smanjenjem morbiditeta i smrti. Ovi su uspjesi postignuti kroz postupno širenje tradicionalnih uloga ljekarnika. Međutim, potencijal je ljekarnika, u cilju ostvarenju poboljšanja zdravlja pacijenata, u mnogim dijelovima svijeta i dalje u velikoj mjeri neiskorišten.

Zbog obrazovanja, svog daljeg osposobljavanja te dobre pozicije ljekarnik ima potencijal za ključnu ulogu u poboljšanju zdravlja ljudi i donošenje znanja onima na rubu zdravstvenog sustava širom svijeta. Sudjelovanje ljekarnika u makro aspektima zdravlja stanovništva, kao što je pružanje intervencija u cilju promicanju zdravlja, ne rezultira samo poboljšanjem zdravlja bolesnika, nego osigurava dokumentirane uštede za obveznika i bolesnika. 

Praksa i usluge kliničke farmacije moraju se gledati izvan institucionalnih usluga, jer u većini zemalja, pojam"klinički farmaceut" povezuje se samo s radom u institucijama, kao što su npr. bolnice. Ljekarnici se trebaju više usredotočiti na preventivnu skrb kako bi doprinijeli programima javnog zdravstva. Oni moraju razviti svoju ulogu pružatelja usluga kako bi se osiguralo optimalno korištenje lijekova i spriječile medikacijske pogreške.

Dostupnost ljekarnika, opsežna znanja o terapiji lijekovima te povjerenje potrošača pružaju mogućnost ljekarnicima da prošire svoj doseg u javnom zdravstvu. 

Kao dostupni zdravstveni djelatnici, ljekarnici su u dobroj poziciji da ponude neke aspekte preventivne skrbi, posebice one koje se odnose na savjetovanje o promjenama u načinu života. S obzirom na učestalost nezaraznih bolesti, poput dijabetesa i hipertenzije, bolesnicima je osim terapije lijekovima potrebno i savjetovanje. Na primjer, savjetovanje o prehrani, fizičkoj aktivnosti ili o prestanku pušenja važne su dopune uz terapiju i savjete oko terapije  u svrhu smanjenja kardiovaskularnog rizika.

 

Obvezujuće, a ne opcionalno

Ljekarnici trebaju opsežna znanja o kliničkoj farmaciji kako bi se poboljšalo racionalno i odgovorno korištenje lijekova. Ovo bi trebao biti glavni smjer u ljekarničkoj praksi umjesto da bude dodatna specijalnost te bi, u skladu s tim, trebalo modelirati dodiplomski nastavni plan i program. Jednostavna paradigma definicije kliničke farmacije mogla bi biti "promicanje racionalne uporabe lijekova, kompetentno i odgovorno prema bolesnicima, uzimajući u obzir njihove socijalne, psihološke i biološke aspekte u cilju postizanja pozitivnih promjena".

 

 

IZVOR: Hassali MA et al. Defining clinical pharmacy: a new paradigm.The Pharmaceutical Journal.19 OCT 2016.

PRILAGODILA: Ljubica Frančić Pranjković, mag. pharm., univ. mag., Sekcija za kliničku farmaciju HFD-a

 

Hrvatsko farmaceutsko društvo Copyright © 2014. All Rights Reserved. Izrada mikroNET d.o.o..