Uvodnik Farmaceutskog glasnika 1/2017 (doc. dr. sc. Maja Jakševac Mikša, mag. pharm.) Hrvatska

Uvodnik Farmaceutskog glasnika 1/2017 (doc. dr. sc. Maja Jakševac Mikša, mag. pharm.)

Prenosimo Vam Uvodnik Farmaceutskog glasnika 1/2017., glavne urednice Farmaceutskog glasnika, doc. dr. sc. Maje Jakševac Mikša ...

 

Poštovani čitatelji,

Krajem veljače svečano ćemo obilježiti 70 godina rada Hrvatskog farmaceutskog društva, strukovnog udruženja čiji članovi mogu biti svi farmaceuti bez obzira gdje su zaposleni, osnovanog krajem 1946. godine. U prošlosti su se, zbog dinamičkih promjena društvenih odnosa na ovim prostorima oblici strukovnog udruživanja mijenjali i struka je desetljećima bila razjedinjena, zasebno su se okupljali  vlasnici ljekarni i ljekarnici zaposlenici osnivajući zasebna udruženja. Konačno nakon Drugog svjetskog rata farmaceuti su se ujedinili osnivanjem jedinstvenog Farmaceutskog društva Hrvatske (ime je promijenjeno 1991. u Hrvatsko farmaceutsko društvo) nastavljajući zajedno borbu za status struke i njezine vrijednosti. Od samog osnutka pa do danas sjedište Društva je u Zagrebu, u zgradi u Masarykovoj 2, koju je na kraju 19. stoljeća dao izgraditi ugledni ljekarnik i dobrotvor magistar Antun Kögl te ju je 1903. oporučno darovao farmaceutskom staležu za okupljanje i društveno djelovanje. Ta zgrada nosi naziv Ljekarnički dom, o čemu svjedoči i veliki natpis na uglovnom polukružnom dijelu fasade zgrade ispod balkona na drugom katu.

U okviru obilježavanja 70. obljetnice našeg Društva struci ćemo predstaviti knjigu „Ljekarnički dom – Od privatnog vlasništva do staleškog doma“ čiji sadržaj povezuje i prati okolnosti izgradnje zgrade Ljekarničkog doma kao ishodnog mjesta ljekarničkog poslovanja i njezino prerastanje u središte strukovnog djelovanja. U širem kontekstu, knjiga, obogaćena brojnim dokumentima i slikama, svjedoči o početcima intenzivnijeg razvoja ljekarništva u Zagrebu od druge polovice 19. stoljeća i istodobnom početku organiziranog okupljanja farmaceutskog staleža. Težište je sadržaja knjige na prikazu povijesti Köglove zgrade i stoljetnom djelovanju strukovnih udruženja u njenim prostorima, pa je tako u knjizi ukratko prikazan i rad Hrvatskog farmaceutskog društva od osnutka do današnjih dana.

Imajući na umu poznatu rečenicu dr. Ante Starčevića „Narod koji ne poznaje svoju prošlost slijep ide u budućnost“ (što vrijedi i za struku), preporučam da ovu knjigu pročita svaki farmaceut, koji istinski voli svoju struku i osjeća se njezinim pripadnikom, tim više što se tijekom studija o iznimno bogatoj povijesti farmaceutske profesije vrlo malo uči. Samo udruženi uz vodstvo jakih pojedinaca naši su prethodnici ostvarivali željene ciljeve i struku održavali na zavidnoj razini. A kako je danas? Premali broj farmaceuta prepoznaje i uviđa snagu zajedničkog djelovanja putem nacionalnog Društva. Nedostaje nam jedinstvo, ambicija i samosvjesnost da se borimo za boljitak naše profesije, radije dopuštamo da nas drugi vode i određuju sudbinu. To je glavni razlog slabljenja prepoznatljivosti i utjecajnosti naše profesije.

Kada već dotičem prošlost struke, posebice ljekarništva, spomenut ću podatak kojeg, vjerujem, malo tko zna, a odnosi se na uvođenje riječi „ljekarna i ljekarnik/ica“ umjesto „apoteka i apotekar/ice. Ta je promjena službeno uvedena 1944. godine. U Vjesniku ljekarnika (1944.) piše ovako: "U smislu zakonske odredbe o hrvatskom jeziku njegovoj čistoći i pravopisu od 14. kolovoza 1941. pozvao je Ured za hrvatski jezik kod Ministarstva narodne prosvjete Ljekarničku komoru da upozori svoje članove, vlasnike javnih ljekarna, na propise ove zakonske odredbe te da usklade nazive istih onako kako to odgovara duhu i čistoći hrvatskog jezika. Prema dobivenim uputama moraju sve ljekarne u Zagrebu izmjeniti naziv "Apoteka" u "Ljekarna" do 28. rujna 1944. Isto se tako imaju ukloniti, odnosno preinačiti i sve pobliže oznake uz naziv, a koje ne odgovaraju duhu, čistoći ili pravopisu hrvatskog jezika“.

No vratimo se iz povijesti u sadašnjost. Ne mogu se oteti dojmu da se tijekom ove zime, dok su vanjske temperature dobrano ispod nule, i naše zdravstvo zamrznulo te da u njemu nema nikakvih poboljšanja. Istodobno, čini se da hrvatsko ljekarništvo sustavno klizi prema sve većoj liberalizaciji i neredu po ugledu na neke europske zemlje ali i zbog nekih neshvatljivih odredaba europske regulative. Iz dobro uređenog i umreženog ljekarničkog sustava sustavno se krećemo prema trgovačkom modelu ljekarništva i zdravstva uopće, gdje lijek zbog „lakše dostupnosti i niže cijene“ postaje obična roba, a o posljedicama nitko ne razmišlja. Lijekovi se sve više prodaju izvan ljekarni u specijaliziranim trgovinama bez ikakvih upozorenja i savjeta o uporabi. U nekima se čak  nude veliki popusti na drugi asortiman, ako se kupi više lijekova. Razne popuste i akcijske prodaje nažalost nude i neke ljekarne. Nije rijetkost da se zelenim križem ili natpisom „ljekarna“ označavaju trgovine koje nisu ljekarne te da prodaju i lijekove za koje nemaju odobrenje i tome nitko ne može ili ne želi stati na kraj. Uskoro ćemo, temeljem europske regulative, uvesti prodaju lijekova internetom, a da ponovno nitko ne sagledava posljedice. Na pomolu je i nova liberalnija europska regulativa za regulirane zdravstvene profesije, a sve s ciljem pojednostavljenja, veće dostupnosti i pojeftinjenja lijekova i zdravstvenih usluga. Hoćemo li uvođenjem svih tih promjena zaista postati zdraviji? Bojim se da ne, to je samo dokaz da je i u zdravstvu novac postao važniji od etičnosti i zdravlja ljudi.

 

Doc. dr. sc. Maja Jakševac Mikša, mag. pharm.

Glavna urednica Farmaceutskog glasnika

Izvršna direktorica Hrvatskog farmaceutskog društva

 

Hrvatsko farmaceutsko društvo Copyright © 2014. All Rights Reserved. Izrada mikroNET d.o.o..