Stav Sekcije za onkološku farmaciju Hrvatskog farmaceutskog društva o uporabi biološki sličnih lijekova Hrvatska

Stav Sekcije za onkološku farmaciju Hrvatskog farmaceutskog društva o uporabi biološki sličnih lijekova

Biološki lijekovi su na tržištu već dugi niz godina i u tom razdoblju značajno su unaprijedili liječenje onkoloških bolesnika. Istekom patentne zaštite referentnih bioloških lijekova na tržištu se pojavljuju biološki slični lijekovi (biosimilari).
Slijedom toga, Sekcija za onkološku farmaciju Hrvatskog farmaceutskog društva objavila je svoj stav o uporabi biološki sličnih lijekova.

 

 

Biološki lijekovi su na tržištu već dugi niz godina i u tom razdoblju značajno su unaprijedili liječenje onkoloških bolesnika. Istekom patentne zaštite referentnih bioloških lijekova na tržištu se pojavljuju  biološki slični lijekovi (biosimilari).

Visoke cijene bioloških lijekova predstavljaju velik financijski udio u sustavu javne zdravstvene zaštite i često su uzrok koji dovodi do nedostupnosti terapije. Biološki slični lijekovi smanjuju  troškove, što omogućuje  dostupnost terapije većem broju onkoloških bolesnika bolesnika.

U 2013. godini EMA je odobrila prva dva biološki slična monoklonska protutijela lijeka infliksimab.

Uskoro se očekuje istek patenata za mnoge biološke lijekove koji se koriste u liječenju onkoloških  bolesnika. Onkološke bolesti imaju svoje karakteristike, složene su, veći su rizici i zbog toga treba poduzeti dodatne mjere opreza. Cilj liječenja je preživljenje, što ih razlikuje od drugih terapijskih područja gdje je najčešće cilj liječiti simptome.

 

Biosimilari nisu isto što i generički lijekovi

Biološki lijekovi su skupina lijekova koji su proizvedeni iz živih stanica tehnologijom rekombinantne DNK-a. Slijedom toga ovi lijekovi imaju složenu molekularnu građu koja je značajno kompleksnija od građe sintetskih (kemijskih) lijekova. Sigurnost i učinkovitost bioloških lijekova u velikoj je mjeri uvjetovana kvalitetom proizvodnog procesa. U proizvodnji bioloških lijekova uvijek treba koristiti istu staničnu liniju i standardizirani proces budući da čak i manje razlike stanične linije i promjene u proizvodnom procesu mogu dovesti do značajnih razlika na molekularnoj razini lijeka što direktno utječe  na učinkovitost, sigurnost i imunogeničnost bioloških lijekova.

Za razliku od sintetskih generičkih lijekova, biološki slični lijekovi, po definiciji, nisu identične kopije svojih referentnih lijekova. EMA definira biološki slične lijekove kao lijekove koji su, na temelju komparativnih studija, slični već odobrenim biološkim proizvodima u smislu kvalitete, biološke aktivnosti, sigurnosti i učinkovitosti. Zbog toga nije opravdano zamjenjivati referentni biološki lijek biosimilarom niti biosimilar referentnim biološkim lijekom jer su samo slični, a ne isti.

Takav stav u skladu je s preporukom HALMED-a koja kaže kako biološki lijekovi nisu izravno međusobno zamjenjivi.

 

Registracija biosimilara i ekstrapolacija

Isto tako važno je istaknuti kako biosimilari tijekom svoje registracije podliježu manje zahtjevnom regulatornom procesu koji se prvenstveno temelji na dokazivanju sličnosti sa referentnim biološkim lijekom, a ne dokazivanju koristi za bolesnika “per se”. Klinička studija se mora provesti u indikaciji koja obuhvaća najsenzitivniju populaciju bolesnika kako bi postojala najveća mogućnost da se  pokažu eventualne razlike između referentnog biološkog lijeka i biosimilara u smislu sigurnosti i učinkovitosti.

Ekstrapolacija indikacija razmatra se za svaki novi bioslični lijek pojedinačno, te ovisi o sveukupnoj kvaliteti podataka. Ukoliko Europska regulatorna agencija dozvoli ekstrapolaciju, bioslični lijek i referentni biološki lijek tada imaju identičan SmPC (Sažetak opisa svojstava lijeka).

 

Označavanje bioloških lijekova

Od velike je važnosti imati transparentan  sažetak opisa svojstava lijeka (SmPC). Označavanje (uputa o lijeku i sažetak opisa svojstava lijeka) za biološki slične lijekove mora jasno identificirati izvore specifičnih  podataka o kliničkoj učinkovitosti i sigurnosti dobivenih tijekom razvoja biološki sličnog lijeka. Treba jasno naznačiti da je proizvod biološki sličan referentnom biološkom lijeku (tj. proizvod je biosimilar). On treba uključiti podatke iz kliničkih istraživanja referentnog biološkog lijeka (inovatora) i treba biti jasno navedeno da su istraživanja provedena s referentnim biološkim lijekom. Isto tako mora uključiti i podatke o učinkovitosti i sigurnosti iz kliničkih studija provedenih biološki sličnim lijekom, kao i podatke o indikacijama koje su ekstrapolirane.

 

Farmakovigilancija i sljedivost

Malo je vjerojatno kako će dva biološka lijeka koji su slični, a ne isti imati identičan profil sigurnosti. Na sigurnost, a posebice imunogenost utječe širok raspon čimbenika, mnogi od njih nisu u potpunosti poznati. Kao i svi biološki lijekovi i biosimilari mogu biti imunogenični.To  može utjecati na  sigurnost i učinkovitost a time i na ukupne troškove liječenja. Registracijske kliničke studije su nedostatne da bi se mogli detektirati rijetki neželjeni događaji. Za uočavanje rijetkih i ozbiljnih nuspojava potreban je veći broj bolesnika i duži vremenski period praćenja. Program upravljanja rizicima (RMP) koji se provodi nakon registracije lijeka je neophodan i za biološki slične lijekove kako bi se osigurala pravilna procjena profila rizika i koristi.

Farmakovigilancija je proces na kojemu se mora još kvalitetnije raditi, a može se poboljšati implementacijom sljedivosti unutar zdravstvene institucije i propisivanjem biološkog lijeka po zaštićenom imenu. Isto tako, sukladno propisima prijavljivanje nuspojava treba uvijek biti provedeno po zaštićenom imenu lijeka, a treba navesti i broj serije.

U provođenju mjera farmakovigilancije i sljedivosti onkološki farmaceut ima važnu ulogu. Onkološki farmaceut treba osigurati validaciju svih najvažnijih parametara prilikom primjene lijeka: identifikacija lijeka zaštićenim nazivom, doza, put primjene, indikacija, učestalost primjene, datum i vrijeme primjene lijeka. Takvim postupanjem svi koji sudjeluju u procesu propisivanja i izdavanja biološkog lijeka (liječnik, medicinska sestra, farmaceut) imaju mogućnost kvalitetnog praćenja lijeka. Bilježenje zaštićenog imena i serije lijeka mora biti pravilo za sve sudionike u ovom procesu.

Jedinstvena identifikacija biološki sličnog lijeka je ključna (zaštićeno ime), a administrativna zamjena molekula (automatska supstitucija) ne može biti prihvatljiva praksa iz niza gore navedenih razloga bilo da se radi o originatoru ili biosličnom lijeku.

 

Propisivanje, zamjenjivost i dostupnost lijekova

Postoji potreba za jasnim i transparentnim znanstvenim dokazima koji ukazuju na korist za bolesnike svaki put kad se bolesniku uvodi nova terapija, a ti dokazi trebaju biti opisani u Sažetku opisa svojstava lijeka.

Samo liječnik koji propisuje terapiju može odlučivati kojim lijekom bolesnik treba biti liječen - bilo pri započinjanju ili nastavku liječenja. Preporučuje se isti pristup za sve bolesnike - početak i nastavak terapije istom molekulom, u slučaju da se lijek dobro podnosi i da je učinkovit. Automatska zamjena ili prebacivanje s jednog na drugi biološki lijek, uključujući biološki slične lijekove, mogu predstavljati rizik za sigurnost bolesnika. Lijekovi se mogu mijenjati tijekom liječenja samo u slučaju da postoji dovoljno znanstvenih informacija na temelju relevantnih kliničkih studija o zamjenjivosti molekula koje se namjeravaju zamijeniti. Samo liječnik koji propisuje terapiju može odlučiti o tome, a u slučaju zamjene potrebno je osigurati pojačano praćenje bolesnika.

Cijena lijeka ne bi trebala biti jedini kriterij na kojemu se temelji odluka o terapiji. Svi biološki lijekovi na listi osiguravatelja (listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) trebaju biti dostupni u zdravstvenim ustanovama i prebacivanje na drugu molekulu nikada ne bi trebalo biti posljedica administrativnih odluka.

 

Informiranost bolesnika i registri   

Bolesnici moraju biti informirani o imenu i vrsti lijekova koje primaju. Pismeni informirani pristanak je poželjan, a bolesnicima trebaju biti predstavljeni jasni i razumljivi podaci o tome koji lijek primaju. Bolesnike bi trebalo savjetovati i poticati da prijave eventualne nuspojave.

Potreba za registrom postaje neophodna, a dugotrajno praćenje bolesnika, posebice u trenutku kada će se primjenjivati različite biološke terapije, može pomoći u boljem praćenju sigurnosti i učinkovitosti te ranom uočavanju rijetkih sigurnosnih signala.

 

Onkološki ljekarnik treba zastupati interese bolesnika (učinkovita i sigurna primjena), institucije (financijska odgovornost), zdravstvenih djelatnika (edukacija i standardi) te zajednice u cjelini.

 

 

 

 

IZVRŠNI ODBOR SEKCIJE ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HRVATSKOG FARMACEUTSKOG DRUŠTVA

 

PREDSJEDNICA SEKCIJE:
Prof. dr. sc. Vesna Pavlica, mag. pharm.

 

ČLANOVI IZVRŠNOG ODBORA:

Šeparović Robert Prof.dr.sc.
Vrbanec Damir Prof.dr.sc.
Kranjec Šakić Martina Mag.pharm.
Arbanas Dahna Mag.pharm., mr.sc.
Govorčinović Tihana Mag.pharm.
Vladimir Knežević Sanda prof.dr.sc.
Canjuga Ptičar Mirjana Mag.pharm.
Gračić Nikolina Mag.pharm.
Skelin  Marko Mag.pharm.
Koroman Maja Mag.pharm.

Hrvatsko farmaceutsko društvo Copyright © 2014. All Rights Reserved. Izrada mikroNET d.o.o..