Riječ mladog farmaceuta: "Moji dojmovi o Kongresu farmacije u Rovinju" Hrvatska

Riječ mladog farmaceuta:

Ljekarnička struka je stavljena pred mnogobrojne izazove, no uvijek nam je drago vidjeti kako ljekarništvo u Hrvatskoj ima nove perspektivne kolege koji nude optimističniju budućnost. Prenosimo Vam pismo kolegice Alenke Rovis, mag.pharm., koja se osvrnula na svoje sudjelovanje na 5. hrvatskom kongresu farmacije u Rovinju.
Istaknula je kako su plenarna predavanja imala zajedničku viziju ljekarničke skrbi te su naglasila važnost uloge ljekarnika i neizbježnu suradnju između zdravstvenih radnika različitih struka, uvijek na dobrobit pacijenata...

 

Prvi put sam prisustvovala ovakvom događaju i to u svom gradu, tako da je zadovoljstvo bilo dvostruko. Bila mi je čast biti dijelom ovako aktivnog kongresa i to s međunarodnim sudjelovanjem. Zadovoljna sam obrađenim temama toliko da mi je bilo teško izabrati gdje bih sudjelovala.

Istaknula bih kako su plenarna predavanja imala zajedničku viziju ljekarničke skrbi te su naglasila važnost uloge ljekarnika i neizbježnu suradnju između zdravstvenih radnika različitih struka, uvijek na dobrobit pacijenata. Smatram da se na to moramo osvrnuti i moramo osvijestiti kolege različitih zanimanja. Mislim da smo mi, kao ljekarnici, već odavno na udaru, da smo već odavno prešli tu evolucijsku fazu sazrijevanja i prihvaćanja ostalih zdravstvenih radnika, te ih smatramo dijelom tima koji se brine za pojedinog pacijenta. Nekako smo naučeni na to i imamo više razumijevanja za ostale struke što moramo sagledati kao dodatnu vrijednost farmaceuta, jer smo mi poput točke susreta između pacijenta i zdravstvenog osoblja, koja vodi do ozdravljenja.

 No, htjela sam se ipak još zadržati na dubljim razmišljanjima o našoj struci. Moja je namjera uvijek bila pružiti najbolju skrb pacijentima i uvesti inovativna rješenja, topliji i humaniji pristup. Naši pacijenti imaju, kao i svi mi, veliku potrebu da ih se sasluša i najčešće nađu utjehu upravo kod nas. Običan razgovor kod liječnika nije dostatan, jer se svodi na uzimanje anamnestičkih podataka, koji su itekako bitni. Ali, još je bitnije znati kako se pacijenti osjećaju i da li imaju koje pitanje. U tim se bitnim trenucima mi se uključujemo i rješavamo sve njihove nedoumice, ili jednostavno aktivno slušamo njihov životni put.  

Nadovezala bi se na alternativne pristupe, te je moje osobno mišljenje da bi se trebao koristiti integrirani pristup prema pacijentu: alternativna i konvencionalna medicina trebaju zajedno, bez ikakvog nametanja, biti u službi našem zdravlju. Zato, s veliki oduševljenjem očekujem nove specijalizacijske studije u području homeopatije, sa novim farmaceutima-homeopatima koji će moći sugerirati najoptimalniju terapiju za pacijente, kao što se to već provodi u Italiji, i tako im ponuditi najprikladniju terapiju i ljekarničku skrb. Naravno, sve će to doći u svoje vrijeme.

San mi je bio oduvijek "pokupiti" najbolje iz ostalih zemalja i primijeniti to u Hrvatskoj. Kako bismo dospjeli do cilja, potrebna nam je bliska suradnja sa:

1. ostalim zdravstvenim strukama, specijalistima i subspecijalistima jer je njihovo znanje nama potrebno i dragocjeno;

2. zakonodavstvom jer se kroz zakone i pravilnike naše države mogu ostvariti naši ciljevi. Samo ako objedinimo zajedničke snage moći ćemo dospjeti do očekivanih rezultata.

Zakonodavac bi trebao dopustiti svakoj struci da ukaže i dokaže zašto su neki zakoni ograničavajući i zašto ne štite pacijente i građane, zašto su nam potrebne promjene i adaptacije.

Na Kongresu smo se dotakli nekoliko suvremenih tema, koje su bitne za unaprjeđenje ljekarništva u Lijepoj našoj i u našoj regiji. Istaknula bih farmakogenomiku i epigenetiku, te vrednovanje ljekarničkog rada kroz DTP-e.

Prof. Primorac je naveo dobar primjer koristi koje možemo imati od farmakogenomike te je znatno vidljivo kako možemo pomoći pacijentima da bi postigli najbolji ishod ciljane i pojedine terapije. Primjer trudnice koja je koristila kodein me doslovce ostavio bez riječi i itekako ostavio upečatljiv trag. To su tragedije koje ćemo u buduće morati proaktivnije izbjegavati a kao struka ćemo se već sada pripremamo i na takve aspekte prilikom liječenja.

Epigenetika i individualizirana terapija su napokon dobile priznanje koje zaslužuju. Njima ćemo se sve češće baviti i napokon doći do zaključka (kao kod alternativnih pristupa liječenju) da je svaki pacijent poseban i da oko svakoga treba skrbiti na poseban način.

Dakle, zakoni ne bi nas smjeli ograničavati oko skrbi o našim pacijentima, doduše, trebali bi nam omogućiti da argumentiramo što bi najbolje bilo za struku i pacijente. Dopustite mi još da izrazim koliko mi je žao da je glavni tajnik PGEU-a John Chave napustio ovu poziciju posrednika između ljekarnika i zakonodavca radi novih poslovnih izazova. Od samog početka, ostavio je dojam na mene da ima sluha i razumijevanja za naše problematiku, te nas je tako štitio i zastupao u borbi bezbroj izmjena zakona u zdravstvu, prihvaćajući i shvaćajući našu viziju i naše potrebe.

Na prekretnici smo i što se tiče odnosa sa srodnim strukama. Kolege liječnici nisu nažalost još uvijek skloni poslušati mišljenje ljekarnika, što otežava timski rad. Imala sam prilike to samostalno iskusiti u svakodnevnom radu, iako je moje iskustvo vrlo kratkog, ali intenzivnog karaktera.

Potrebno je u tom trenutku biti svjestan da je suradnja svih zdravstvenih djelatnika ključna za unaprjeđenje zdravlja i blagostanja svih naših građana, a uspjeti biti primjer ostalima može samo pridonijeti općem dobru na globalnijoj razini.

Što se tiče posterskog dijela, primijetila sam da je većina postera bila vezana uz farmakognoziju, što ukazuje kako je fitoterapija snažno prisutna na našem području, što me ujedno oduševljava. To je segment ljekarništva koji je zavrijedio više pažnje od zdravstvene struke, ali i opreza sa strane pacijenata. Još uvijek, građani nisu svjesni koliko je priroda snažna i koliko se moramo o njoj brinuti i na ekološki osviješten način. Nadam se da ćemo u buduće proširiti horizonte i na tom području. 

Ukratko, kongres je toliko inspirativno djelovao na mene, te mi pomogao za daljnje korake u ljekarničkom svijetu, stoga Vam se ovim putem ponovo zahvaljujem na pruženoj prilici.

Moglo bi se zaključiti da su predavanja i nova saznanja bila kao tragovi u pijesku, oni tragovi koji ostaju i nose sa sobom novu mudrost i osviještenost.

Za kraj, voljela bi pohvaliti sve članove organizacijskog odbora 5. hrvatskog kongresa farmacije koji su se predali velikim entuzijazmom ne samo kao znanstvenici nego i kao izvrsni kolege, te pripremili nam odličnu atmosferu za uspostavljanje novih kontakata s kolegama drugih zemalja, koje su nudile svoju podršku i primjer te nadahnule mnoge od nas. Stvaranje novih poslovnih veza kroz međunarodno, te toliko aktivno, sudjelovanje stranih kolegica i kolega je bitan korak unaprijed za našu malu državu, koja može itekako još toga nuditi, ali može i mora istovremeno prepoznati svoje nedostatke i krenuti u značajne bitke koje će nam otvoriti put ka društvenom kolektivnom unapređenju.

 

 

Alenka Rovis, mag.pharm.

 

 

Hrvatsko farmaceutsko društvo Copyright © 2014. All Rights Reserved. Izrada mikroNET d.o.o..