Depresija - definicija Hrvatska

Depresija - definicija

Poremećaji raspoloženja, kojima pripada i depresija, danas predstavljaju najčešće psihijatrijske poremećaje. Pritom se raspoloženje može mijenjati u dva smjera, prema povišenom (od hipomanije do manije) ili prema sniženom (depresija).
Depresija je stara koliko i čovječanstvo te se ubraja među najranije opisane bolesti u povijesti medicine.

 

 

 

UVOD I DEFINICIJA DEPRESIJE

 

Poremećaji raspoloženja, kojima pripada i depresija, danas predstavljaju najčešće psihijatrijske poremećaje. Pritom se raspoloženje može mijenjati u dva smjera, prema povišenom (od hipomanije do manije) ili prema sniženom (depresija).

Depresija je stara koliko i čovječanstvo te se ubraja među najranije opisane bolesti u povijesti medicine.

Riječ depresija dolazi od latinske riječi „deprimere“ što znači pritisnuti, utisnuti. Svatko od nas se ponekad osjeća tužno i potišteno, no to ne znači da boluje od depresije. Kod depresije se ne radi o običnoj tuzi već o poremećaju raspoloženja koji po svojoj jačini, trajanju i stupnju disfunkcionalnosti odstupa od svakodnevnih “životnih” promjena raspoloženja.

Pod pojmom depresija smatra se emotivno raspoloženje osobe koje se opisuje kao „emocionalno stanje u kojem prevladavaju neugodna čuvstva tuge i očaja, praćeno osjećajem obeshrabrenosti, bezvrijednosti, zlim slutnjama, otežanim i usporenim mišljenjem i općenito smanjenom psihofiziološkom aktivnošću. U psihijatriji naziv depresija označava niz afektivnih poremećaja za koje su karakteristična intenzivna čuvstva tuge, beznađa, bespomoćnosti, te bezrazložan osjećaj krivnje i sklonost samoubojstvu“ (1).

Kada govorimo o depresiji tada najčešće pod tim pojmom mislimo na veliku depresivnu epizodu (unipolarna depresija) koja ujedno predstavlja najčešći oblik depresije, a  karakterizira ju promjena raspoloženja u trajanju od minimalno dva tjedna. Izraz unipolarna depresija koristi se s ciljem razlikovanja depresivnog poremećaja koji se javlja u kontekstu bipolarnog poremećaja koji je karakteriziran izmjenama razdoblja depresije i manije. Također, depresija je vrlo često udružena s anksioznošću.

 

EPIDEMIOLOGIJA

 

Posljednjih desetljeća primjećen je značajan porast slučajeva depresije. U periodu između 1990 i 2013. godine broj osoba koje pate od depresije i/ili anksioznosti povećao se za gotovo 50 %. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health organization, WHO) iz 2012. godine, procjenjuje se da danas u svijetu od depresije boluje oko 350 milijuna ljudi svih dobnih skupina (2).

Depresija danas predstavlja četvrti po redu zdravstveni problem u svijetu. WHO procjenjuje kako će depresija do 2020. godine postati drugi po redu zdravstveni problem u svijetu, odmah nakon kardiovaskularnih bolesti te ujedno prvi zdravstveni problem ako promatramo samo žensku populaciju.

Ova bolest može pogoditi bilo koju osobu bez obzira na dob, spol i socijalni status, no ipak je primjećeno kako se dvostruko češće pojavljuje u žena u odnosu na muškarce (2:1). Procjenjuje se da se tijekom života unipolarna depresija pojavljuje u oko 20 % žena i 10 % muškaraca. Prva epizoda depresije može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali ipak najčešće u srednjoj životnoj dobi. Nastanku prve depresivne epizode često prethodi stresni životni događaj ili značajan emocionalni gubitak. Međutim u oba spola je podjednako primjećen trend pojavljivanja bolesti u sve mlađoj populaciji.

Depresija je bolest koju je moguće spriječiti i liječiti te zahtjeva ozbiljan pristup iz razloga što može završiti samoubojstvom. Približno 2/3 osoba koje počine samoubojstvo boluju od depresije, dok s druge strane 15-20 % bolesnika s depresivnim poremećajem završava život samoubojstvom. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, što ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje kako bi se izbjegle moguće fatalne posljedice.

Depresija je bolest ponavljajućeg karaktera. Nakon pojave prve depresivne epizode vjerojatnost za nastanak nove iznosi oko 50 % i tada govorimo o povratnom depresivnom poremećaju.

 

ETIOLOGIJA

 

Etiologija depresije još uvijek nije u potpunosti razjašnjena, međutim vrlo vjerojatno nastaje kao posljedica kombinacije niza bioloških i psihosocijalnih čimbenika.

Tako su ženski spol, niži ekonomski status, niži stupanj obrazovanja, pozitivna obiteljska anamneza, veliki stresni događaji (gubitak voljene osobe, razvod, rođenje djeteta) i kronične bolesti (dijabetes, KOPB, kardiovaskularne bolesti) faktori rizika povezani s većom vjerojatnošću za razvoj depresije.

Shildkraut je 1965. godine postavio glavnu teoriju o nastanku depresije – monoaminsku hipotezu koja pretpostavlja kako depresija nastaje kao posljedica deficita monoaminske neurotransmisije (noradrenalina i serotonina) u središnjem živčanom sustavu. Osim noradrenalina i serotonina danas se smatra da važnu ulogu u nastanku depresije mogu imati i dopaminergički, acetilkolinergički te gabaergički neurotransmitorski sustav. Jedna od novijih hipoteza uključuje gubitak neuroplastičnosti koja pretpostavlja da neuroni u depresiji gube sposobnost adaptivnih odgovora na stres ili druge štetne čimbenike. Neuroplastičnost je rezultat djelovanja neurotropnih faktora, poput BDNF-a (engl. brain-derived neurotrophic factor). Tu teoriju podupiru nalazi smanjenih razina BDNF-a u serumu neliječenih bolesnika s depresijom, te povišenje razine BDNF-a nakon liječenja antidepresivima.

 

LITERATURA:

1. Petz B. ur. Psihologijski rječnik. Naklada Slap; 2005, str. 76.

2. World Health Organisation (WHO): Depression: a global crisis. World Mental Health Day, 2012. Dostupno na: http://www.who.int/mental_health/management/depression/wfmh_paper_depression_wmhd_2012.pdf?ua=1. Pristupljeno 1.4.2017.

 

 

PRIPREMILI:

Sekcija za javno ljekarništvo Hrvatskog farmaceutskog društva

Hrvatsko farmaceutsko društvo Copyright © 2014. All Rights Reserved. Izrada mikroNET d.o.o..